Iva Bittova

Bijah na Koncertu Ive Bittove [wikipedija] u Rovinju jučer. Ovo bi trebao biti kratak osvrt na koncerti, ali neće jer je dva reda ispred mene sjedio neki XY koji se potrudio ostati u centru pažnje cijelu večer. Usred izvedbe bi upadao vičući "Bjutiful!", lupkao nogama, i mahao rukama izigravajući nekakav new-age trans.

Pucketao bi prstima iako se nije baš radilo o vrsti glazbe koja zahtijeva cupkanje i/ili ritmičko pljeskanje. Na pola koncerta mu je s leđa prišao "sekjuriti", potapšao i objasnio neke stvari. A onda se ovaj s njime svađao, pa... Bio je neko vrijeme tih, ali mahanje ruku, teatralno ljubakanje sa susjedom (pri čemu se susjed ponašao kao da ovaj ne postoji), i svaštajoš - sve se nastavilo. Na kraju se publika smijala malo njemu, a malo glazbenici koja je pokušavala vratiti pažnju na sebe.

Ovo s desna je čovjek u transu (slika nije baš nešto, ali mislim da dobro opisuje stanje stvari):

Na kraju koncerta on se uredno prošetao do stola gdje su se prethodno prodavale ulaznice, sjeo i pričao s tamo-nekim (naizgled iz organizacije koncerta).

Ono što mogu kazati, s napola poslušanog koncerta: Nisam baš lud za ovom vrstom glazbe. Najzanimjivije su mi bile kompozicije odpjevane uz nekakve egzotične instrumente za koje je i autorica priznala da  stvari ne zna kako se koriste (Afrička lutnja i nekakva mala kutijica kojoj nisam upamtio ime). Da sam ja birao, redosljed bi bio malo drukčiji, a imam dojam da bi mi ta glazba puno više pasala s CD-a nego na koncertu. Barem takvom koncertu.